Home Najave ‘Žuti titl’ i ‘Govor tijela’ na ZFF-u

‘Žuti titl’ i ‘Govor tijela’ na ZFF-u

‘Žuti titl’ i ‘Govor tijela’ na ZFF-u
0
0

Image Na ovogodišnjem Zagreb film festivalu predstavili smo našu godinu dana staru knjigu ‘Žuti titl – drugačija filmska enciklopedija’, zajedno s knjigom ‘Govor tijela’ Dragana Rubeše, jednog od najsvestranijih hrvatskih filmskih kritičara, koji objavljuje u Novom listu. Rubeša zbog bolesti nije mogao doći na uzajamnu promociju naših knjiga, ali je poslao ovo pismo koje je pročitano na njoj…



Zbog gripe se odgađaju kazališne predstave. Zbog kašnjenja aviona Gwyneth Paltrow se na ovogodišnjoj Mostri mobitelom uključila u press konferenciju njena najnovijeg filma ‘Dokaz’. Ono prvo je razlog mojeg neočekivanog odustajanja od predstavljanja knjige do koje mi je jako stalo. Grlo je možda zakazalo i od silnog smijeha, dok sam prije par dana prevodio voditelju Kinoteke grada Osla i našem užem društvu njezine najduhovitije dijelove. A ovo drugo je u kontekstu Zagreb Film Festivala očito bilo tehnički neizvedivo, pa smo u dogovoru s izdavačem zamijenili video zid i izravno javljanje ovim tekstom, kojim sam, dakako, u nešto ležernijem tonu, trebao prezentirati ‘Žuti titl’.

Dok su se početkom devedesetih u Hrvatskoj brusili noževi za još jedan veliki ratni okršaj, s prerano ugaslom ‘Heroinom novom’, a potom i ‘Nomadom’ stasala je jedna nova generacija filmskih kritičara, kojoj je uniformirani repertoar multipleksa iza ugla bio mahom dosadan. Trebalo je samo posjetiti jednu od brojnih web stranica specijaliziranih za on-line kupovinu i DVD-i su počeli stizati iz svih mogućih krajeva svijeta.

Već tada je onaj komercijalniji dio hrvatske medijske filmske scene bio opsjednut sastavljanjem različitih rang lista, od onih svedenih na klišeizirano nabrajanje najboljih filmova svih vremena na kojima se po nekom nepisanom pravilu morao obvezatno naći Orson Welles, pa do onih najrecentnijih o najboljim hrvatskim glumicama i glumcima, dakako, svih vremena. U ‘Žutom titlu’ ima puno rang lista. Ali one su sve samo ne dosadne. A u jednoj od njih, gle čuda, naveden je i Welles. Jer, kakve bi to zaboga bile rang liste bez ‘Građanina Kanea’.

Maštovito koncipirane, liste se u pojedinim trenucima doimlju poput Guinessa koji se sastavljajući sve one bizarne rekorde napio Guinessa. Ima tu i deset najboljih likova s povezom preko oka, deset kultnih uloga Armanda Assantea, deset najboljih susreta s tijelom kojem nedostaju svi dijelovi, deset najbolesnijih iživljavanja nad ljudskim tijelom i puno drugih jako ugodnih iznenađanja. Filmovi na koje je fokusiran dvojac Grgić-Mihalinec uz svesrdnu pomoć većeg dijela škvadre iz ex-Nomada koja je sudjelovala u njihovim brainstorming seansama, mahom su žanrovski orijentirani ka marginama splattera, matinejama s istočnoazijskim borilačkim filmovima i euro-hororima. No, njih ne zanimaju samo rubna područja pokretnih slika, nego i svi oni izdanci kultnih akcića, koje teoretičari vole brzopleto utrpavati u koš Z-filma.

Ipak, nazvati ono što ih zanima ultimativnim trashom, čini mi se da bi to za njih bila najveća uvreda. Jer, trash se u medijima prečesto počeo rabiti u trendovskom kontekstu. A ako za Grgića i Mihalineca doista postoji trash, onda to nisu Van Damme i Jackie Chan, nego splačine poput ‘Pearl Harboura’ ili dobar dio onog što nam servira recentna kino ponuda. Uostalom, frizer koji je uredio fudbalerku Mela Gibsona u ‘Smrtonosnom oružju’ utrošio je puno više umijeća i truda od onog koji je vojnika Josha Hartnetta obrijao skoro pa na ćelavo.

Uz portrete njihovih omiljenih ‘igrača i igračica’, inteligentno koncipirane rang liste mahom su ilustrirane fotkama iz autorovih privatnih kolekcija, snimljenim dok su tijekom projekcije filma zaustavili kadar, kako bi uhvatili upravo onaj najbizarniji trenutak koji najbolje dočarava ono o čemu lista govori. Zato se nadam da ćemo uskoro dočekati i njezin drugi dio. Možda ni Steven Seagal s prelaskom u budiste više nije ono što je nekoć bio. Barem ne onakav kakvim ga pamte autori knjige. No, dok je Grgićeva knjiga već bila u tisku, najnoviji Tsai Ming-liang me je u prošlog tjedna u Oslu ugodno iznenadio svojim malim doprinosom za rubriku ‘Deset najboljih zabava s mrtvim ljudskim tijelom’. Kako bi to rekao jedan od njihovih omiljenih likova, ‘My dream is to rape dead women’. A to se ne mora događati samo u hororu.

DRAGAN RUBEŠA

(0)

Velimir Čarobnjak pisane riječi, džedaj verbalne komunikacije i renesansni čovjek koji štuje sve od japanske eksploatacije do Chucka Norrisa.

LEAVE YOUR COMMENT