‘The Wayward Cloud’ (2005.) – Žuti titl
Home Arhiva ‘The Wayward Cloud’ (2005.)

‘The Wayward Cloud’ (2005.)

‘The Wayward Cloud’ (2005.)
1
0

ImageI am not interested in dialogue or telling a story. I’m not trying to put over a clear message. My films are a dialogue with myself. At the moment my feeling is, that I want to discuss the body. Body language, bodily needs, bodily functions – what the body is trying to say, that we cannot articulate verbally. It is not important, what the film is trying to tell you – but what you feel about it. Think about, what you feel.

— Tsai Ming-liang

Je li ‘The Wayward Cloud’ najbolji film Tsai Ming-lianga? Težak, zapravo nemoguć odgovor, jer kako gledate njegove filmove jedan za drugim, svaki vam je najbolji. Ono, ikad. A da bi u potpunosti razumjeli ovaj, definitivno bi morali odgledati i puno prethodnih, prije svega ‘What Time Is It There?’ i ‘Skywalk Is Gone’, čiji je ovo ‘logički’ podužetak. Kao i biti jako, jako budni i paziti na silne prekrasne detalje koje jednako prekrasno Ming-liang rasipa po svojim filmovima.

Ako ništa drugo, znam da je ovo njegov najsuši film: Tsaijev trademark – stalno curenje vode, kiša i kupanje – zamjenjuju dani opake tajvanske suše te seks s lubenicama i bocama za vodu, kao jedinim konaktom s ‘vlažnim’.

A seks je druga priča – osim što je najsuši, ‘Wayward Cloud’ je i njegov seksualno najeksplicitniji film, zbog čega je prilično uzdrmao cenzore kod kuće, ali unatoč kontroverzama razvalio berlinski filmski festival, gdje je osvojio tri nagrade, uključujući i Srebrnog medvjeda.

Sve što bih vam još rekao samo bi pokvarilo gledanje, a pogledati ga morate (po mogućnosti sjajno tajvansko DVD izdanje na 2 DVD-a, ako ga već ne možete uloviti negdje u kinu…), jer ne želite valjda propustiti jedan od najboljih filmova… Ono, ikad.

ImageImage

(1)

Velimir Čarobnjak pisane riječi, džedaj verbalne komunikacije i renesansni čovjek koji štuje sve od japanske eksploatacije do Chucka Norrisa.

LEAVE YOUR COMMENT