‘The Last Shark’ (1980.) – Žuti titl
Home Arhiva ‘The Last Shark’ (1980.)

‘The Last Shark’ (1980.)

‘The Last Shark’ (1980.)
0
0

Prigodna ljetna preporuka koja pokazuje kako zabranom postići kultni status!

Gradonačelnik i eksperti za morske pse!
Gradonačelnik i eksperti za morske pse!
Strah i trepet morskih dubina. Made in Jugoplastika?
Strah i trepet morskih dubina. Made in Jugoplastika?

Činjenica da je riječ o filmu kojeg je megakompanija Universal sa preko 30% učešća u svjetskoj industriji zabave svim sredstvima učinila nedostupnim na teritoriju SAD-a dovoljan je magnet sam po sebi. Zašto bi se netko svim silama trudio zabraniti distribuciju? Uvijek u prvi mah kroz glavu prođu ideje o neviđeno krvavim i brutalnim scenama, izuzetnom suspensu koji bi potencijalne gledatelje mogao šokirati i izazivati neviđene medicinske probleme u njihovim organizmima. No razlog je jedan jedini. ‘The Last Shark’ je najočitiji i najbezobrazniji rip-off ‘Ralja’ (1975.) ikad snimljen, u povijesti svih vremena! Tako je Universal, umjesto da iskoristi ludost što je netko uopće dao novce za snimanje ovakog bezobrazluka i dodatno zaradi na tržištu već tada prezasićenom sharksploatacijskim pokušajima, zapravo učinio najbolju moguću stvar – učinio ga kultnim i jednim od traženijih među sakupljačima (squalo) opskurija. Treba li uopće spominjati da su japanci sa svojom distribucijom od njega stvorili komerijalni hit u devedesetima?

Ponovno strah i trepet morskih dubina.
Ponovno strah i trepet morskih dubina.
Papanje čovjeka-bombe baš i nije najpametnija ideja.
Papanje čovjeka-bombe baš i nije najpametnija ideja.

Pravi je to film za gledanje u društvu, obilat predvidljivim i ne baš sasvim logičnim situacijama i što je začuđujuće – s jako malo krvi. Vrlo miran završetak bez megaeksplozije, hektolitara morskopseće krvi i tona mesnih komada u slow-motionu je u najmanju ruku iznenađenje. No tu je scena-koja-se-mora-vidjeti kad ajkula napadne helikopter. O da! I sruši ga. Najnevjerovatniji dio je svakako model ajkule koji izgleda toliko jadno, loše obojano i anemično da svako pojavljivanje izaziva salve smijeha i ovacija uz nevjerovanje da je netko stvarno imao muda snimati klon ralja s ovako lošom maketom (istinabog, nije baš ni Bruce bio čudo tehnike, al ajde). A gospodin s čeličnim mudima je Enzo Castellari, legenda koja nam je podarila ‘Ratnike Bronksa 2’ (1983.) i ‘Strikera’ (1987.) (najtoplija preporuka!) uz još čitavo more postapokaliptično-akcionih megaspektakala koje samo gutali u osamdesetima. Gospodin Castellari zna posao pa u svakom naslovu noseću ulogu dodjeli vrsnom znalcu koji najčešće i izvlači cijeli film. Ovdje je ta zasluga pripala Vicu Morrowu, Čekiću iz ‘Ratnika Bronksa’ (1982.), a malu ulogu dobio je, meni jako draga talijanska faca, Romano Puppo, jednooki plaćenik iz ‘2019-After The Fall Of New York’ (1983.) Primjetno je kako je izvrstan ‘The Last Shark’ plakat sa zijevom megaajkuletine koja se sprema progutati windsurfera također malo ‘modificirana’ verzija plakata za ‘Ralje’. Al’ nema veze. Enzo, mi te svejedno volimo.

(0)

Marko Televizijsko-filmski entuzijast i lovac na višak vremena.

LEAVE YOUR COMMENT