‘Grandmother’s House’ (1988) – Žuti titl
Home Arhiva ‘Grandmother’s House’ (1988)

‘Grandmother’s House’ (1988)

‘Grandmother’s House’ (1988)
1
0

DVDZaista ne znam kako je moguće da čak ni mikroskopom nije lako naći bar jednu jedinu pozitivnu recenziju ili bar lijepu riječ o ovom filmu… Jer ovaj jednostavni, jeftini B-triler jedan je od najkritiziranijih i najlošije ocjenjenih – a meni najnapetijih trilera koje sam u životu gledao!

A gledao sam stvarno svašta i mislim da imam neku dozu ‘potkovanosti’ da odgovorno tvrdim da ovo spada u gornji dom žanra!

Iz radionice Nica Mastorakisa (‘Island of Death’, ‘The Zero Boys’…) a iz pera njegovog ‘dežurnog’ steadicam operatora Petera Jensena te u režiji Petera Radera (inače, jednog od koscenarista ‘Waterworlda’) dolazi priča o bratu i sestri koji nakon smrti majke i oca ostaju siročići i sele se kod bake i djeda koji će se brinuti za njih. Već putem do njihove kuće, počinju se događati čudne stvari – autobus kojim se voze umalo pregazi jezovitu ženu koja stoji na sred ceste ne pomaknuvši se ni milimetar. Dolaskom na veliko imanje, djed i baka pokušavaju im stvoriti što ugodnije okruženje za život. I dok se njegova sestrica polako uklapa u okolinu, mali David svjedoči sve čudnijim događajima koji, kako film odmiče, postaju sve jezovitiji i lijepe vas za stolac do same kulminacije filma, neočekivanog otkrića i, iako baš i ne posebno iznenađujućeg ali dosta bolesnog kraja.

Djed Film je stvarno izvrsno snimljen i, iako je jako jednostavne koncepcije, vizualno je dojmljiv – uz kameru u pokretu (ekstenzivna upotreba steadicama), solidnu režiju (naivne ali impresivne scene potjere kamionom kroz voćnjak iz čijeg je ‘promo reela’ i nastao cijeli film – nakon što se promo materijal posebno svidio Mastorakisu), furiozno nasilje i ‘divljanje’ pred kraj, bez jeftinih ‘bu’ sekvenci i sa solidnom glumom (zapravo, kako tko – ali većinom prolazna ocjena) gdje se izdvaja Len Lesser kao djed – dugo nisam vidio bizarniji lik čije lice krase mutne sivo/zelene oči iz kojih možeš očitati dobrotu, užas i zlokobnu jezu a sve se gotovo istovremeno miješa i isprepliće!

Sve je začinjeno odličnom glazbenom podlogom (karakteristika Mastorakisovih filmova) i nema šanse da ne izgrizete nokte.
Bar ja jesam. A moj ukus je teško zadovoljiti. Mastorakisovi trileri za sada uspijevaju.

Crna ženaPotjera u voćnjaku

(1)

Arminio Voli sve što vole mladi ... iz 70-ih i 80-ih.

LEAVE YOUR COMMENT